Šišmiši

Na području Telašćice utvrđeno je osam vrsta šišmiša. Preko dana zadržavaju se na tamnim mjestima kao što su duplje u starom drveću, spilje i poluspilje.

Najveća do sada utvrđena kolonija na području Parka je u spilji Golubinka s morskim ulazom ispod strmaca gdje obitava oko 2000 jedinki riđeg šišmiša ( Myotis emarginatus ) i oko 1000 jedinki velikog potkovnjaka ( Rhinolophus ferrumequinum ). Zabilježene su prilično velike koncentracije i nekih drugih vrsta kao što su sredozemni slobodnorepac ( Tadarida teniotis ) i sivi dugouhi šišmiš ( Plecotus austriacus ).

Ostale vrste sisavaca

Na cijelom Dugom otoku, pa tako i u Telašćici, ima malo drugih vrsta sisavaca. Sveukupno je zabilježeno 13 vrsta sisavaca. Neki od njih su kućni miš ( Mus musculus ), štakor ( Ratus norvegicus ), poljska voluharica ( Microtus arvalis ) i kuna bjelica ( Mustela foina ). Nekad je na otoku živio i zec ( Lepus europaeus ), ali je najvjerojatnije zbog velikog broja kuna na otoku izumro. Osim ovih autohtonih vrsta, na otok su doseljeni mufloni ( Ovis musimon ) koji žive potpuno prirodno na pašnjacima južnog dijela cijelog otoka. Danju se zadržavaju u šumama i makiji, a noću te ujutro izlaze na pašu.

Dosadašnjim istraživanjima u Parku prirode Telašćica zabilježeno je 110 vrsta ptica, iako se smatra da bi ih se ovdje moglo zabilježiti znatno više. Među njima su najzanimljivije grabljivice. Na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi sivi sokol ( Falco peregrinus ), a osim njega ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol ( Falco eleonorae ) koji je tu samo na preletu, a gnijezdi na Malti, zatim krški sokol ( Falco biarmicus ) i vjetruša ( Falco tinnunculus ). Iznad uvale u jatima lete brojne čiope koje u zraku love kukce; bijela ( Apus melba ) i smeđa čiopa ( Apus palidus ) koje razlikuju i u narodu, te crnu čiopu koju nazivaju – čiopa ili caparin, a smeđu čiopu – kosirić ili jargić.

Noću se na Telašćici može čuti dozivanje velike ušare ( Bubo bubo ) – naše najveće sove koja može biti visoka 70 cm a raspon krila joj je 170 cm.

Pastirica ( Motacilla alba ) koju na Dugom otoku zovu čobanica ili čeperinka jer se zadržava uz ovce hraneći se krpeljima (čeperinima) i drugim sitnim kukčićima koji se oko njih zadržavaju. Često se može vidjeti i crvendać ( Erithacus rubecula ) – mala ptica pjevica narančastocrvenih prsa i lica.

Naravno da se oko uvale mogu vidjeti i brojni galebovi ( Larus cachinans – galeb klaukavac ) kojeg u nekim mjestima na otoku zbog karakterističnog glasanja zovu kakalo. Osim njih na moru se mogu vidjeti crne ptice dugog vrata kako lete nisko iznad površine mora, a to su vranci. Na području Parka nalazimo dvije vrste i to: morski vranac ( Phalacrocorax aristotelis ) i veliki vranac ( Phalacrocorax carbo ). Često se može uočiti i ptica koja poput tirkizne strijele munjevito leti nisko uz obalu mora ili preko jezera. To je vodomar ( Alcedo atthis ). Jedina naša ptica blistavo plavozeleno obojena odozgo i kestenjastocrvena odozdo.

Od vodozemaca ovdje žive dvije vrste žaba – gatalinka ( Hyla arborea ) i zelena krastača ( Bufo viridis ), što je malo, ali ne začuđuje jer je ovo područje relativno suho, a ove dvije vrste podnose suhe uvjete.

Dosada je na području Parka utvrđeno 10 vrsta. Po kućama se često može vidjeti macaklin ili tarentula ( Hemidactylus turcicus ) koji je izrazito noćna životinja. Od zmija na cijelom Dugom otoku do sada je nađeno svega pet vrsta: crvenkrpica (Elaphe situla), crnokrpica ( Telescopus falax ), šara poljarica ( Coluber gemonensis ), zmajur ( Malpolon monspessulanus ) i bjelouška ( Natrix natrix ). Ni jedna od njih nije otrovna za čovjeka. Od gmazova ipak se najčešće mogu susresti gušterice – primorska i krška ( Podarcis melisellensis i Podarcis sicula ) te veliki beznogi gušter – blavor ( Ophisaurus apodus ). Biološki najzanimljiviji nalaz gmazova s Dugog otoka je slijepa zmija Typhlops vermicularis koju su nedopušteno u Austriju odnesli tamošnji znanstvenici. Ovo je izuzetno rijetka podzemna vrsta i na području Hrvatske zabilježena je samo jednom i to 1977. g. u blizini mjesta Sali.

Beskralješnjaci u PP Telašćica, njenog kopnenog dijela, tek se počinju istraživati. U dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je 339 vrsta beskralješnjaka: 58 vrsta leptira (dnevnih i noćnih), a vretenaca 16. Od ostalih beskralješnjaka utvrđeno je 65 vrsta kopnenih mekušaca, 39 vrsta kornjaša, 20 vrsta jednakokrilaca ( Homoptera ), 65 vrsta raznokrilaca ili stjenica (Heteroptera), 16 vrsta stonoga (Myriapoda), 53 vrste paukova ( Aranea ), jedna vrsta lažipauka ( Opiliones ) te 2 vrste štipavaca ( Scorpiones ) i 4 vrste lažištipavaca ( Pseudoscorpiones ).

Od kopnenih beskralješnjaka najčešće se ljeti mogu čuti cvrčci koji nastanjuju borove i po cijeli dan s njih cvrče. Međutim u rano ljeto i proljeće primijetiti ćemo brojne leptire od kojih je najčešći žuto obojeni kleopatrin žučak ( Gonepteryx cleopatra ).