// Geološka obilježja //

Uvala Telašćica sastoji se od tri dijela koja podsjećaju na tri jezerca međusobno odvojena zamjetnim suženjima po čemu je i dobila ime (lat. tri lagus – tri jezera, odatle Telagus, pa Telašćica). Morfogenetski te tri uvale su tri krške ponikve (vrtače) koje su sa ostatkom jadranskog područja dospjele pod more u posljednih desetak tisuća godina, nakon posljenje (würmske) oledbe.

Geološku osnovu parka prirode "Telašćica" čine stijene donje i gornje krede predstavljene uglavnom dolomitima i dolomitičnim vapnencima. Dolomiti alb-cenomana, s prijelaza s donje u gornju kredu najstarije su prisutne naslage i zauzimaju SZ dio parka (Brčastac, Gominjak, Čecelinjak, Gladuše). Na dolomite alb-cenomena kontinuirano slijede vapnenci i dolomiti cenoman-turona u izmjeni. Strukturalno su smješteni uglavnom u krilu dugootočke antiklinele čiju jezgru predstavljaju stariji dolomiti i zauzimaju predjele na potezu Magrovica – Stražice – Ozdven – V. Dočić, te obalni pojas u području Mavra. Izdvojena, paralelna zona,nastavljajući se sa SZ, pruža se uz obalu do Mrzlovice preko Stivanje gore i Grpašćaka do Prisike. U okviru ove zone je i glavnina klifa. Površinski najveći dio Parka zauzimaju naslage turon – senona i to rudistni vapnenci, strukturalni djelovi krila bora.

Debljina donjokrednih naslaga procjenjuje se na iznad 200 m, cenonsko – turonskih na oko 350 m, a rudistnih vapnenaca turon – senona na oko 600 m. Prostorno, ove naslage zauzimaju gotovo sav obalni pojas Telašćice, prostor poluotoka od Prisike do rta Vidilice, sve otočiće u Telašćici, u Proversi i na Tajeru, širu zonu Dugonjive, Čuha i dr.

Od mladih sedimenata potpuno izostaje paleogen, a javljaju se samo kvartarne naslage zemlje crvenice (tera rosa). Ove finozrne naslage nastale hidrokemijskim procesima na karbonatnoj podlozi, kao nerastrošan materijal, taložile su se u reljefnim udubljenjima u debljini od nekoliko metara i najistaknutije su u poljima (Čuh, Dugonjiva, Krševo, Dugo, Arnjevo, Stivanje, Gmajno i dr.).