// Prvi spomen ribarstva //

Ulovom ribe sigurno su se stanovnici ovog područja bavili već od samog dolaska u prastara vremena, jer su imali na raspolaganju bogata lovišta Telašćice i kornatskog otočja. Ribarstvo im je omogućilo prehranjivanje obitelji i ostanak na ovom području. Najstariji spomen ribarstvu u Hrvata je Darovnica koja potječe iz 986. – 999. g., kojom zadarski plemići ustupaju Samostanu sv. Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na otocima Molat i Dugi otok.

Iz 11 st. ima zapisa koji poimence spominju ribare iz Telašćice. To su naša najstarija poznata hrvatska imena ribara. Već u to vrijeme nalazimo u Telašćici i prvu organiziranu ribarsku družinu u Dalmaciji, koja mrežom potegačom lovi lokarde. Od sredine 12 st. javlja se oblik darivanja, a ponegdje i obaveznog davanja, dijela ribolova crkvi na ime oprosta za "grijeh vršenja ribolova u nedjelje i blagdane".

Ribolov se obavljao u brojnim uvalama i raznim podmorskim terenima gdje su se mogle vući mreže potegače, koje su se istezale prema obali. Od davnine su se lovile lokarde, skuše, šaruni, trlje, špari, fratri, lignje, sipe, manule i druga, osobito pridnena riba.

Za nesmetano korištenje pojedine ribolovne pošte postojao je od davnine režim i čvrsto utvrđeni redoslijed koji su uspostavili sami ribari. On se uspostavljao ždrijebanjem pošta na početku ribolova i sezone svake godine.

Ribari su svoje brodice smještali uglavnom u uvalama Jaz, Tripuljak i Magrovica, u kojima se i danas vide tragovi usuho zidanih mulića i ozidane obale.

"More je bogodana oranica,
Koju ne treba kopati,
Ni orati, ni gnojiti, ni sijati,
Već jedino razumno žeti."

Petar Lorini